(hrvatski - english)
Neko dobro raspoloženje uvuklo nam se pod kožu ove večeri. Ulazimo nasmijani u simpatični kafić iz kojeg se čuje opuštajuća glazba, bez teških ritmova i zvukova koji pile mozak. Polumrak je unutra i nema gužve. Ma baš onako, po guštu. Sjedamo za stol u kutu, s više udobnih naslonjača. Ne prestajemo se smijati šalama i ne primjećujemo ništa i nikoga oko sebe...osim, naravno, zgodnog konobara koji se odnekud stvorio pored nas.
-Cure, što želite večeras?
Vrlo brzo redaju se želje mojih veselih prijateljica, sve redom s alkoholom kao glavnim sastojkom. Čak se i konobar našao na listi želja, što je on popratio vragolastim osmjehom u kutu usana. A moja želja, ni sama ne znam kako se odjednom stvorila, bila je vruća čokolada s čilijem.
-Hm, zanimljivo!-komentirao je moju narudžbu- Već dugo nije nitko to naručivao, a evo večeras po drugi put...-okrenuvši se na peti, krenuo je prema šanku, a mi smo nastavile u istom, revijalnom tonu. Nakon par minuta, zgodni se konobar vratio noseći čaše pune šarenih napitaka.
Ispred mene stajala je visoka čaša linija zaobljenih poput ženskog tijela. Nikad još nisam dobila vruću čokoladu u visokoj čaši. Sviđa mi se ideja. Ne prestajući brbljati, posežem rukom prema čaši u namjeri da otpijem gutljaj tog divnog gustog napitka. Odjednom, u moje se misli ušuljao tihi glas.
-Pogledaj me!-odjekuju tihe riječi kao magija
-Pogledaj me...
Usana zaustavljenih na rubu čaše, lagano podižem pogled tražeći izvor tihih riječi. Kao nevidljivim strunama vučen, moj se pogled zaustavlja na spodobi u suprotnome kutu kafića, za stolom s veselim društvancem nalik mome, punom većih i manjih čaša. Polumrak je, rekoh već prije, i ne vidim dobro lice. No vidim da on, udobno zavaljen u naslonjač, u ruci drži visoku čašu s tamnim napitkom, isto kao i ja.
-Pogledaj me...-ponavljaju se riječi u mojim mislima.
-Pa gledam te -uz lagani osmjeh moje misli uzvraćaju odgovorom.
Trenutak, dva, ostajem tako pogleda prikovanog u oči koje me gledaju iz polutame. Raspoznajem pramen koji se spušta prema skladnome licu iz unatrag zabačene, lagano razbarušene kose. I usne, blago svijene u luk zavodljivoga smiješka... izgledaju meke i tople. Lagani pokret glave otkriva vrat, dijelom pokriven ovratnikom tamne košulje ispod koje se nazire lijepo građeno muško tijelo. I ruka koja usporenim pokretom prinosi usnama visoku čašu lagano ju naginjući. Vidim kako otpija gutljaj tamnog napitka ne spuštajući pogled s mene. Odmiče čašu, a na usnama ostaje maleni, tamni trag...
-...čokolade - otme mi se šapat i smješak u kutu usana.
I njegove se usne opet smiješe dok vrškom jezika polako, kao da me mami, uklanja slatki trag. A u meni zatreperi iznenadna želja da ja to učinim svojim jezikom. Tisuće leptirića polete mojom utrobom i pomalo me prestraši snaga tog osjećaja. Spuštam pogled prema svojoj čaši pokušavajući odagnati misli i vratiti se svojim brbljavim prijateljicama. Uključujem se ponovo u šale i smijeh. Na tapeti su zgode iz trgovine intimnog rublja.
-...i pokušavam nagurat ovo svoje poprsje u te košarice, al bez uspjeha! Ma rekla sam ja njoj odmah da nema šanse da to stane u tako mali grudnjak. Curi na sve strane! - pokretima ruku popraća moja prijateljica svoje riječi, zbijajući šale na račun svojih bogatih oblina.
- Ma ta prodavačica je sva štrkljava i ravna k'o daska, što ona zna o veličinama košarica?! - nadovezuje se druga koja je s njom jutros bila u kupovini - Trebale ste joj samo vidjeti facu kad sam ja pitala koje mi tangice predlaže za ovaj moj brod! Takvog broja sigurno nema na njenim policama!
Smijeh se naš topio u zvucima glazbe koja je tako prizivala neke užitke sasvim drugačije od šopinga. A ja na svome vratu, na licu, na ramenima osjećam žar koji mi ne dopušta da se u potpunosti uživim u zgode i nezgode iz šoping centra. Osjećam kako mi njegov pogled pomiče pramen kose koji mi pada na lice. Glasovi mojih prijateljica gube oštrinu i pretvaraju se u žamor mase. Još uvijek ne podižem pogled prema njemu. Nećkam se. Ali disanje mi se polako ubrzava i nosnice lagano šire. Miris vruće čokolade vraća mi sliku njegovih usana koje otpijaju gutljaj s ruba čaše. I onu mrljicu koju bih rado polizala.
-Pogledaj me još...-ponovo u mislima začujem tihi glas boje čokolade.
Napokon podižem pogled. I susrećem njegov, tamo u kutu. Sva okolina odjednom nestaje u magli. Samo on sjedi u svom naslonjaču tu ispred mene, i gleda me pogledom ispod napola spuštenih trepavica, lica istovremeno nasmiješenog i ozbiljnog... O, kako bih rado dotaknula njegovu kožu...
-Reci mi svoju želju - upita me tihi glas.
-Želim...tvoj miris - moje misli se uzburkaju dok njegova ruka ponovo prinosi čašu usnama.
-Otpij...i osjeti...
U moje se nosnice uvuče slatkasti miris dok konačno otpijam svoj prvi gutljaj. Toplo, slatko s dozom gorčine razlijeva se po mojim ustima i budi sva čula. Polako gutam gustu tekućinu koja za sobom ostavlja peckavi trag čilija i lagano zagrijava krv. Odmičem čašu. Njegov topli dah tu je pored moga obraza. Vrškom jezika prelazi polako preko mojih usana skupljajući zaostalu čokoladu. Osjećam kako čili tjera moju krv brže kroz žile. Moj jezik sasvim lagano dodiruje njegov. Sklapam oči zadržavajući sliku u mislima. Naginjem glavu kao da pokušavam zaustaviti bujicu vrućih misli koje sve više naviru.
- Osjeti me...
Pokušavam ne pogledati ga, ali ne mogu.
Prstom polako kruži po zamrljanom rubu čaše. Na prstu ostaje mrljica čokolade i stavlja ga na usne, moje usne, da ga poližem. Svijam svoj jezik oko njegovog prsta i uvlačim ga duboko u usta, nježno ga masirajući jezikom. Polako izvlači prst pritiščući ovlaš moje usne i onako vlažnog vraća natrag na čašu i spušta ih na stijenku. A ja osjećam taj dodir na svome vratu. I klizi njegov prst po čaši, po mome tijelu. Obavija dlanom čašu kao da miluje moje grudi. I oblizuje usne kao da me ljubi. Uživam u svakom milimetru njegovog dodira ispijajući još jedan gutljaj. Osjećam kako mi tijelo sve više tone u mekoću naslonjača dok se njegova sjenka nadvija nadamnom. Jedva dišem. Bluza sapinje moje grudi. Želim da ju polako otkopčava, da njegove vruće poljupce osjetim na svojim grudima. Još jedan gutljaj klizi niz moje grlo ispunjavajući mi unutrašnjost vrućinom njegovog tijela. Moji bokovi uvijaju se naizgled neprimjetno u jednoličnom ritmu njegovih pokreta.
Ne znam da li vrijeme stoji, no dugo, dugo miluje mi njegov pogled svaki djelić tijela. Misli se susreću i isprepliću u magličastom zraku ispunjavajući naše želje. Uzburkane, uzavrele. I naša se tijela izvijaju dodirujući se u naletu strasti.
- Osjeti me u sebi...- govori mi njegov pogled pun vatrenog sjaja dok mu ruka poseže u unutrašnjost čaše umačući prste u vruću čokoladu i liže ih zatim jednog po jednog...govori mi njegov vrući dah s mirisom čokolade i okusom čilija dok njegov jezik prodire u moja usta u žestokom poljupcu sapinjući moj jezik...govore mi njegovi ubrzani otkucaji srca dok tijela prate ritam, sve brži, dok moj dah zastajkuje...
- Osjećam te...- vrište moje misli dok posljednji gutljaj vruće tekućine pomalo gorkastoga, a tako dobrog okusa ostavlja vatreni trag u svakoj stanici moga tijela, u svakoj kapljici moje krvi...
Lagano pognute glave, zarumenjenih obraza, polako podižem pogled prema njemu, tamo za stolom u suprotnome kutu. On otpija svoj posljednji gutljaj i polako odlaže čašu na stol. Smješak razvlači kutak njegovih usana na kojima je opet trag čokolade, onaj posljednji, najslađi. I ostavlja ga meni, da ga liznem vrškom svoga jezika. Uzvraćam smiješak i polako okrećem glavu k svojim prijateljicama koje nisu niti primjetile da sam bila miljama daleko od njih, u nekom drugom svijetu, zamagljenom od vrućine i okusa vruće čili čokolade.
Večer protiče puna smijeha i opuštenog čavrljanja o malim ženskim radostima i komentarima na račun zgodnog konobara. Minute prolaze, i sati. Odjednom sva moja čula ispuni snažni miris čokolade. Zrak lagano zastruji oko mojih ramena koje onako u prolazu dotiča nečija ruka. Krajičkom oka spazim mrljicu od čokolade na prstu te ruke, a u moje krilo, nošen toplom strujom zraka punog poznatog mirisa, spusti se maleni papirić. Moj se pogled na tren zaustavlja na mjestu za stolom u suprotnome kutu. Prazno je. Okrećem papirić, komadić salvete.
"Osjeti me... opet" i broj telefona.
©2008-2009 Sandrine
| Natrag | Napisano na hrvatskom Written in english | Dalje |
No comments:
Post a Comment